Search
Close this search box.

Anksioznost – Kako se leči i koja su slična stanja?

Anksioznost

Trajanje anksioznosti

Anksioznost je moguće rešiti terapijom ili lekovima, ili kombinacijom terapije i lekova. Možda će vam trebati i malo razmišljanja o moći koju vaš um ima nad vama.

Mogli biste početi da svoje emocije smatrate promenljivim iskustvima koja se uvek kolebaju. Kada se osećamo uznemireno, može se činiti da će nevolja trajati beskonačno sve dok ne emocionalno sagoremo. Ali umesto toga, emocije deluju više poput talasa, koji se ponekad povećavaju i postaju sve intenzivniji. Ali neizbežno će doći do vrhunca, splasnuti i konačno proći.

Mogućnosti lečenja i lekova za anksioznost

Anksiozni poremećaji se leče lekovima i terapijom. Možda vam je neprijatno da pričate o stvarima koje osećate ili o kojima razmišljate, ali razgovor o tome je, kažu stručnjaci, najbolji tretman.

  • Terapija se smatra se najefikasnijiom. Kognitivna bihejvioralna terapija ili skraćeno CBT, koja pacijentima nudi strategije koje pomažu u promeni negativnih obrazaca razmišljanja koji su pojačali njihovu anksioznost.
  • Antidepresivi – vrste lekova koji se najčešće koriste za lečenje depresije. Takođe se koriste lekovi protiv anksioznosti.

Opcije medikamenata

Postoje desetine lekova koji se mogu propisati za lečenje anksioznosti. Budući da svaka osoba drugačije reaguje na lekove, ne postoji nijedan lek koji savršeno odgovara svima. Možda ćete morati malo da sarađujete sa psihijatrom kako biste pronašli prave lekove ili pravu kombinaciju lekova. Lekovi koji se koriste za lečenje anksioznosti tokom dužeg vremenskog perioda su antidepresivi koji utiču na serotonin, norepinefrin i druge neurotransmitere u mozgu.

Koje su neke tehnike za uklanjanje anksioznosti?

najdelotvornije tehnike su:

  • Joga
  • Meditacija
  • Akupunktura
  • Fizička aktivnost
  • Masaža

Ove aktivnosti mogu smanjiti simptome anksioznosti smanjenjem stresa.

Potrebno je više naučnih dokaza koji bi podržali lečenje anksioznih poremećaja aromaterapijom i esencijalnim biljnim uljima, poput lavande, ali neki ljudi smatraju da deluju umirujuće. Određeni mirisi deluju bolje na neke ljude od drugih, pa je dobro isprobati ih.

Prevencija anksioznosti

Ne postoji način da se zna kada će neko razviti anksiozni poremećaj. Ali ako ste skloni stresu, postoje koraci koje možete preduzeti i koji će vam pomoći da to bude pod kontrolom. Potražite lečenje rano, jer anksioznost se teže leči što duže čekate. Važno je ostati aktivan i redovno vežbati, kao i izbegavanje droga i alkohola, što može povećati anksioznost, i ograničavanje unosa kofeina.

Evo nekoliko važnih načina za sprečavanje razvoja anksioznog poremećaja:

  • Napravite repertoar strategija za upravljanje stresom, kao što su: 1.Raščlanite zadatke na upravljive korake 2. Fleksibilno planirajte i rasporedite zadatke i aktivnosti 3. Delegirajte i delite odgovornosti umesto da sve preuzimate sami 4. Redovno uključujete meditaciju i opuštanje u svoj život da biste sprečili stres.
  • Dobri odnosi i sistem socijalne podrške deluju kao zaštitna sila. Izgradite interpersonalne i komunikacijske veštine kako biste smanjili stres povezan sa socijalnim interakcijama, što ponekad može biti izazov.
  • Stvorite zdrav životni stil koji podrazumeva: kvalitetan san, zdravu ishranu, redovno vežbanje i brigu o sebi.
  • Razvijajte veštine suočavanja umesto na izbegavanje stresnih problema. Utvrđeno je da je upotreba veština za rešavanje problema korisna u smanjenju stresa i anksioznosti.
  • Optimističniji izgledi mogu se postići svesno prepoznavanjem iskrivljenog negativnog mišljenja i uspostavljanjem uravnoteženije perspektive. Što se to ranije uradi, veća je verovatnoća da će to pomoći u prevenciji anksioznih poremećaja.

Dobro obrazovanje za mentalno zdravlje takođe je od vitalnog značaja. Lako se može preduzeti nekoliko koraka za sprečavanje problema sa mentalnim zdravljem, ljudi se često osećaju bespomoćno kada nisu naoružani informacijama. Obrazovanje o mentalnom zdravlju utire put društvu koje je mentalno zdravije. Rano obrazovanje o mentalnom zdravlju koje bi započelo u školama bilo bi idealno. Pokretanje takvih programa sigurno bi dalo pozitivne rezultate.

Može li moja ishrana uticati na anksioznost?

Promene u ishrani nisu zamena za lečenje, ali ono što jedete zaista može uticati na nivo anksioznosti.

Smatra se da hrana bogata složenim ugljenim hidratima, poput integralnih žitarica, povećava nivo serotonina u mozgu. Započinjanje dana sa proteinima tokom doručka takođe može biti korisno, što će vas duže održati sitim i održavaće nivo šećera u krvi – što može pomoći osećate se smirenije. Ograničite ili izbegavajte kofein i alkohol, jer mogu pogoršati osećaj teskobe.

Komplikacije produžene anksioznosti

Anksiozni poremećaji mogu negativno uticati na vaše fizičko i mentalno zdravlje, uzrokujući nove brige ili pogoršavajući postojeće. Kao što je gore rečeno, anksioznost može dovesti do depresije. Takođe može pogoršati nesanicu, probavne tegobe, glavobolje i hronične bolove. Emocionalni danak od preterane zabrinutosti i straha može doprineti zloupotrebi droga, povećanju socijalne izolacije i problemima u radu i na poslu. Suicidne misli su još jedna komplikacija teške anksioznosti.

Nelečena anksioznost je takođe povezana sa gastrointestinalnim poremećajima, hroničnim respiratornim poremećajima i bolestima srca. Anksioznost može otežati lečenje ovih uslova, a samim tim i pogoršati ishode.

Istraživanje i statistika: Koliko ljudi ima anksiozne poremećaje i kada simptomi obično počinju?

Mnogi ljudi prvi put razvijaju simptome anksioznog poremećaja tokom detinjstva. Neki anksiozni poremećaji, poput specifičnih fobija i socijalnih anksioznih poremećaja, verovatnije će se razviti u detinjstvu ili tinejdžerskim godinama, dok će drugi, poput generalizovanog anksioznog poremećaja, verovatnije početi u ranoj odrasloj dobi.

Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, procenjuje se da 4,4 odsto svetske populacije pati od anksioznih poremećaja.

Nacionalni institut za mentalno zdravlje izveštava da 19 odsto odraslih Amerikanaca svake godine pati od anksioznog poremećaja. Pregled 48 studija objavljenih u junu 2016. godine u časopisu „Brain and Behavior“ primetio je da je anksioznost bila najzastupljenija kod žena, kod ljudi mlađih od 35 godina i kod onih koji žive u Severnoj Americi ili zapadnoevropskim zemljama.

Pregled, koji su sproveli istraživači sa Univerziteta „Cambridge“ u ​​Engleskoj, takođe je otkrio da su ljudi sa hroničnim zdravstvenim stanjem verovatnije iskusili anksioznost. Prema pregledu, skoro 11 procenata ljudi sa srčanim oboljenjima u zapadnim zemljama prijavilo je da ima generalizovani anksiozni poremećaj (GAD). Pored toga, 32 procenta onih sa multiplom sklerozom imalo je neku vrstu anksioznog poremećaja.

Da li su anksiozni poremećaji češći kod žena?

Žene imaju više nego dvostruko veću verovatnoću od muškaraca da im se dijagnostikuje anksiozni poremećaj. Nije jasno zašto je to slučaj, ali istraživači pretpostavljaju da je to možda zbog kombinacije socijalnih i bioloških faktora. Naučnici još istražuju složenu ulogu koju seks igra u hemiji mozga, ali neka istraživanja sugerišu da je kod žena amigdala, koja je deo mozga odgovoran za obradu potencijalnih pretnji, možda osetljivija na negativne stimuluse i može se držati sećanje na to tokom dužeg perioda.

Druga istraživanja sugerišu da hormon progesteron može delovati kao pokretač ovog odgovora.

Ali neki misle da priroda ima manji uticaj nego okruženje. Žene se, kaže teorija, teže socijalizuju na način koji im daje dozvolu da otvoreno razgovaraju o osećanjima. Tako da se žene mogu osećati prijatnije da priznaju osećanja nego muškarci, koji su skloni socijalizaciji kako bi svoja osećanja zadržali za sebe.

Žene zbog toga mogu češće da dijagnoziraju poremećaje anksioznosti nego muškarci.

Druga istraživanja sugerišu da socijalne strukture koje doprinose nejednakosti, poput nižih zarada, mogu igrati ulogu.

Ono što se pouzdano zna je da žene češće doživljavaju anksioznost pre menstruacije, oko menopauze i posle porođaja.

Koliko su česti anksiozni poremećaji kod dece i tinejdžera?

Deca i tinejdžeri često doživljavaju intenzivna osećanja i brige. Kada ova strepnja postane toliko velika ili uporna da ometa svakodnevno funkcionisanje, mogu imati anksiozni poremećaj. Anksiozni poremećaji su najčešći problem mentalnog zdravlja u detinjstvu, koji pogađa do 1 od 10 dece i tinejdžera.

Generalizovani anksiozni poremećaj kod dece i tinejdžera može se manifestovati kao prekomerna zabrinutost zbog uspeha u školi ili sportu ili kao katastrofalni događaji poput prirodnih katastrofa. Ali, kako ističe „Stanford Children’s Health“, deca, za razliku od odraslih, možda neće razumeti da je njihova anksioznost ekstremnija nego što bilo koja data situacija obično opravdava.

Pored gore pomenutih specifičnih vrsta anksioznih poremećaja, anksiozni poremećaj razdvajanja može uticati na decu. Iako mala deca često doživljavaju anksioznost razdvajanja kada nisu u istoj sobi sa roditeljima, starija deca koja imaju intenzivan strah kada su odvojena od svojih roditelja mogu imati anksiozni poremećaj razdvajanja. Ovaj poremećaj pogađa 4 procenta dece, a najčešći je kod dece uzrasta od sedam do devet godina.

Bolesti povezane sa anksioznošću

Anksioznost često koegzistira sa drugim hroničnim zdravstvenim stanjima, uključujući:

  • Dijabetes
  • HIV / AIDS
  • Hepatitis C
  • Multipla skleroza
  • Reumatoidni artritis
  • Hronična migrena

Depresija i kako se to odnosi na anksioznost

Depresija i anksioznost su različiti poremećaji raspoloženja, ali vrlo je često da neko sa anksioznim poremećajem pati i od depresije. (To ne znači nužno da imate bipolarni poremećaj.)

Otprilike polovina svih ljudi kojima je dijagnostikovana depresija takođe ima anksiozni poremećaj.

Anksioznost može pokrenuti depresiju ili depresija može izazvati anksioznost. Anksiozni poremećaji mogu biti prediktor velike depresivne epizode, kažu istraživači, a oni koji pate i od anksioznosti i od depresije imaju teže simptome i raniji početak simptoma.

U velikoj Danskoj studiji objavljenoj u junu 2015. godine u časopisu „Lancet Psychiatry“, koja je pratila učesnike skoro 20 godina, istraživači su potvrdili da je postojanje teške anksioznosti ili nekoliko anksioznih poremećaja povezano sa ponavljajućim epizodama depresije.

Ako imate i anksioznost i depresiju, možete iskusiti sledeće simptome:

  • Problemi sa spavanjem
  • Smanjena energija i povećan umor
  • Teškoće u koncentraciji
  • Zabrinutost

Opsesivno-kompulzivni poremećaj i anksioznost

Iako američko psihološko udruženje opsesivno-kompulzivni poremećaj zvanično ne klasifikuje kao anksiozni poremećaj, ono deli mnoge osobine sa uobičajenim anksioznim poremećajima, poput generalizovanog anksioznog poremećaja. U oba stanja možda znate da su vaše misli iracionalne, ali osećate se nesposobnim da prestanete da mislite na njih. Često, ali ne uvek, ove misli se mogu odnositi na čistoću, seks ili religiju.

U opsesivno-kompulzivnom poremećaju, možda ćete takođe pomisliti da treba da izvršite određene radnje kako biste ublažili anksioznost. Na primer, možda nećete moći da izađete iz kuće bez zaključavanja svih vrata i provere svih uređaja – dva puta. A prinuda da se izvrše te radnje može vam otežati svakodnevni život.

Da li ti je članak bio koristan?

Tags:
PODELI ČLANAK

Dobijaj najnovije članke na mail

Pridruži se našem email servisu sa preko 5000 pretplatnika

Povezani članci

Šta je glaukom?

Glaukom je ozbiljno stanje oka koje može dovesti do trajnog oštećenja vida. Ova bolest se karakteriše

Pročitaj